Marcosu, ja sam anđeo Melin! Dolazim da kažem da je prava pobožnost prema sv. Josipu potpuna i u potpunosti predana, to jest, ona čini dušu da se preda i živi potpuno ovisno o sv. Josipu, uvijek tražeći od Njega milost da bude vjeran Gospodinu i u svega očekujući od Njega nadnaravno svjetlo Božje Proroka; čini dušu da povjerenje stavlja u sv. Josipa a ne u sebe da bi izdržala do kraja; čini dušu da se samoj sumnji i bez prestanka moli za milost sv. Josipa da bude vjeran Gospodinu i Majci Božjoj; čini dušu potpuno ovisnom ovom dobrom Ocu da napreduje u obratu i spasenju. Duša koja posjeduje ovo gleda na sv. Josipa u svega: u sumnji, u odluke koje donijeti, u pokušavanja koji prebroditi, u poslove koje izvršiti, u probleme koje riješiti, u patnje koje podnijeti, u rad koji obaviti. Duša koja posjeduje ovu pobožnost je u svako doba povezana sa sv. Josipom duhovnim vezama koje ga čine sposobnim za svetih djela koja su izuzetno mila Najvišem. Na kraju, ova pobožnost čini da se duša uzdiže nad zemlju i ulazi u Nebo, to jest, živi podignuta iznad svega što je zemaljsko i nizak, živjeti uronjena u bit Božje Ljubavi. Blagoslovljena je duša koja posjeduje ovu pobožnost i zna ju čuvati jer će živjeti kao odabrani cvijet i omiljeni golub sv. Josipa, držan njime i hranjen u mističnim utrobi Njegova Srca! Marcosu, naprijed! Hrabrosti! Volim te i bit ću uz tebe! Pozovi me! Molite se meni! Glasnik Ružarca, naprijed! Odabrani! Mir!
(Izvještaj-Marcos) "Zatim mi je govorio, blagoslovio me i nestao.