subota, 19. srpnja 2025.
Gospodin Isus poziva me u Gornju Sobu tijekom Svete Mise
Poruka Gospodina Isusa Valentini Papagni u Sydneyju, Australija 6. srpnja 2025.
Čim sam ušla u Crkvu, kleknula sam i zahvalila našem Gospodu za milost da dođem na Svetu Misu. Ponudila sam sve ljude našemu Gospodu — duše u čistilištu, bolesnike, umiruće, tlačene i potrebne.
Plakala sam kada je naš Gospodin pitao: „Želiš li doći u Moju Gornju Sobu da Me utješiš? Nikko ne će razumjeti kako patim za cijelu čovječanstvo.“
Naglo se nađoh u Gornjoj Sobi klečati pred našim Gospodom. On je tako loše obučen, kao prosjak.
Reče: „Volim da ostaneš na koljenima.“
Osjećam se tako tužno gledajući kako naš Gospodin pati.
Rekla sam: „Gospodine Isuse, kakva je ti boli.“
On reče: „Vidiš? Obnavljam svoje Raspeće svaki put.“
„Valentino, ne budej tužna. Utješite Me jer ovo mora biti ponovljeno do kraja vremena za iskupljenje grijeha — da se spase duše.“
Takav lijep miris me okružio. Lijep, slatki arom od našeg Gospoda, nešto što nije ovdje na zemlji.
Naš Gospodin daje sve svoje energije, dok mu ništa ne ostane, do posljednje kaplje, toliko da se omamljuje. Želi me imati s njim da mi pokaže kako pati, da mu dade utjehu i da drugima kazem.
Istovremeno, naš Gospodin se manifestira na Oltaru.
Čim počne raspodjela Svete Komunije, naš Gospodin pada bez snage, potrošivši sve svoje energije. Njegovo Tijelo je tada podijeljeno ljudima u Svetoj Komuniji.
Treba mu vrijeme da povrati svoju snagu — da se vrati samom sebe. Odmori se malo, a zatim Dolazi Duh Sveti da ga napuni takvom moći i, polako, potpuno oživljava.
Naš Gospodin nije tužan zbog onoga što je učinio. Radi to opet i opet i zaista je sretan što nas spasa od svih naših grijeha ovdje na zemlji.
To se dogodilo u Gornjoj Sobi, a zatim sam se našla ponovno u Crkvi za ostatak Mise.
Vratila sam se i osjećam se tako tužno za sve ljude, i imam ljubav prema svima. Bivši u prisutnosti našeg Gospoda, nasljeđujem Njegovu ljubav, takvo lijepo osjećaj da želim obgrliti i voljeti svakoga.
Zaboravljate na zlo što ljudi čine jer su slabi. I tako Bog gleda nas. Želi obgrliti svakog od nas, bez obzira na greške koje imamo, i zna koliko smo mi slabi.
Kazem: „Gospodine Isuse, ne samo u ovoj Crkvi, nego u svakoj Crkvi, ponudim Ti sve ljude i volim ih sve. Samilost imaj nad svima nama.“